FRAKTURIRANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

24.1.2021.

Slijedom pojave raznih pogrešnih tumačenja u javnom prostoru o povezanosti potresa i istraživanja ugljikovodika, Agencija za ugljikovodike u svrhu objektivnog informiranja i umirivanja hrvatske javnosti objavljuje konkretne odgovore na temu frakturiranja.​

Na društvenim mrežama se frakiranje  u SAD-u miješa s operacijama konvencionalne stimulacije ležišta koje nije nimalo usporedivo s operacijama masivnog frakiranja. Glasine se na društvenim mrežama šire poput požara, čak i među ljudima koji samo dobronamjerno traže informacije i jednostavno objašnjenje za složene prirodne pojave kojima svjedočimo. Samo frakiranje ne dovodi do snažnijih potresa, a pogotovo ne u Hrvatskoj u kojoj se i ne radi.

Ključno je za znati kako se niti seizmička ispitivanja istražnih područja koja se dovode u vezu s nedavnim trenutno ne odvijaju. Naime,investitori su se morali prilagoditi aktualnim mjerama uzrokovanih COVID-19 pandemijom te nisu mogli obavljati terenske aktivnosti. Iznimka je INA koja je najdalje napredovala u svojim istražnim aktivnostima i to na istražnom prostoru Drava-03, gdje se provode i aktivnosti modernog 3D seizmičkog snimanja. Riječ je o području koje se poklapa uglavnom s granicama Virovitičko-podravske županije.

Područje najbližih istražnih radova, koji uključuju snimanje seizmike i izradu istražnih bušotina, nalazi se u istočnoj Slavoniji na udaljenosti od 150 do 280 km od područja pogođenog potresom i kontinuirano su pod nadzorom svih nadležnih tijela sukladno zakonskim propisima.

Vermilion istrazni prostori

Seizmička snimanja važna su za znanstveno razumijevanje rasjeda i dostupna su svima u RH.

Geofizički podaci koji se prikupljaju pri istraživanju vlasništvo su RH i prema Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika dostupni su svim akademskim, znanstvenim i obrazovnim te državnim institucijama. Geofizički podaci su u zadnjih desetak godina ustupljeni mnogim znanstvenim institucijama, poglavito RGN fakultetu, PMF-u i Hrvatskom geološkom institutu te Institutu Ruđer Bošković.

Snimanje 2D i 3D refleksivnih seizmičkih podatka najdetaljnije definira geološko podzemlje kako u strukturno-tektonskom smislu, tako i u interpretaciji pojedinih litoloških cjelina do dubine od max. 10 km. To dodatno pomaže i seizmolozima u što točnijem definiranju rasjednih ploha, njihovih nagiba i vrsta (reversni, normalni i lateralni). Također se mogu izračunati i dužine rasjednih ploha te se može posredno izračunati i starost rasjeda, što pridonosi razumijevanju nastanka mehanizma potresa. Dakle, ne samo da takva istraživanje ne uzrokuju potrese, već su ključna za njihovo znanstveno razumijevanje.

Također, bitno je za napomenuti kako seizmička snimanja nemaju nikakvu povezanost sa postupcima frakiranja. Naime, snimanje seizmike izvodi se u fazi istraživanja u kojoj se trenutno kompanije nalaze i samo snimanje ne može prouzročiti nikakvu seizmičku aktivnost s obzirom da se radi o postupku u kojem se se promatra kretanje seizmičkog vala od izvora na površini do geoloških elemenata u podzemlju. Kao izvor vala koriste se vibracijski kamioni koji se kreću uz utvrđene puteve, a buka koju oni proizvode manja je od buke kamiona tegljača. Postupak frakiranja inače se izvodi u fazi proizvodnje, a osim što masovno frakiranje koje se dovodi u vezu potresima kod nas nije niti dozvoljeno, niti jedan od investitora još nije ni došao do faze proizvodnje.


1. Je li frakiranje uzrok potresa?

Potresi su prirodne pojave koje nastaju duboko u unutrašnjosti zemlje i jedno s drugim nema nikakve veze, a imali smo ih na ovom području puno prije nego što je nafta uopće došla u opticaj kao energent – primjerice 1909. godine kad se dogodio potres slične magnitude na istom rasjedu.

To je stav javno su istaknuli i potvrdili i znanstvenici s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.


2. Može li frakiranje biti okidač budućih potresa?

Ne može jer i nije uzrok. No, kako bismo i službeno potpuno isključili mogućnost izvođenja operacija masivnog hidrauličkog frakturiranja u izmjene i dopune Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, a sukladno Preporuci Europske komisije 2014/70/EU od 22. siječnja 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika (poput plina iz škriljevca) primjenom postupka hidrauličkog lomljenja s pomoću velikog volumena fluida, u Zakon će se uvrstiti zabrana investitoru da utiskuje (injektira) vodu u bušotinu u količini od 1.000 m3 ili više po fazi lomljenja, odnosno 10.000 m3 ili više tijekom cijelog postupka lomljenja („hidrauličko lomljenje s pomoću velikog volumena fluida“). Hrvatska slijedi dakle preporuku Europske komisije i zakonskim izmjenam ćemo u odnosu na druge EU zemlje napraviti svojevrsni 'nadstandard' te time i zakonski praktički onemogućiti 'američko' masivno frakturiranje.

Dakle, u Hrvatskoj se operacije masovnog hidrauličkog frakturiranja ne izvode, niti će se izvoditi u budućnosti.


3. Kojom metodologijom se istražuje na istražnim područjima SA-7 i SA-12?

Ugrubo, radni program istraživanja može se podijeliti na dvije faze. Prva uključuje geofizička snimanja, reobradu geofizičkih podataka i gravimetrijska snimanja iz zraka i seizmička snimanja, dok se u drugoj priprema istražna bušotina. Ta će se metodologija primjenjivati i na područjima Sava-7 i Sava-12.Pritom je važno naglasiti kako je prva faza gotovo potpuno neinvazivna, pogotovo gravimetrijska snimanja. Seizmička snimanja se izvode na način da se promatra kretanje seizmičkog vala od izvora na površini do geoloških elemenata u podzemlju od kojih se on pak reflektira i vraća do prijamnika – geofona.

U trenutku kada investitor planira izvaditi radova na terenu, za svaki zahvat potrebno je zatražiti ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Prije snimanja seizmike investitor izrađuje idejni projekt geofizičkog snimanja, a koji se dostavlja Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja na suglasnost.

Idejni projekt se izrađuje za sve naftno-rudarske zahvate, a kao stručna podloga za Prethodnu ocjenu prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, Ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš ili izradu Studije utjecaja na okoliš naftno-rudarskog zahvata.

Nakon dobivenog Rješenja o uvjetima provođenja zahvata sukladno ekološkoj mreži i okolišu, investitor je dužan izraditi Naftno-rudarski projekt za pojedini zahvat, a u koji moraju biti ugrađena rješenja iz zaštite okoliša.

Prije izrade samog naftno-rudarskog projekta, investitor je dužan od Ministarstva zatražiti Suglasnost za izradu projekta, te po izradi projekta isti dostavlja u Ministarstvo gdje se utvrđuje je li projekt izrađen sukladno izdanoj suglasnosti.

Tek po ishođenju potvrde o usklađenosti projekta s izdanom suglasnosti, investitor može početi s izvođenjem radova.


4. Metode frakiranja koje se koriste u Hrvatskoj te po čemu se razlikuju od kontroverznog masivnog hidrauličkog frakturiranja (količina vode, broj i vrsta kemikalija, dubina bušenja).

Svima su odmah u glavi Sjedinjene Američke Države. No, u Hrvatskoj se takva frakiranja ne rade jer postoje jasne geološke razlike između formacija u SAD-u i geoloških uvjeta u Europi. Formacije na području SAD-a tipa Bakken shale, Barnet shale, Eagle Ford, Marcellus shale karakterizira ogromno arealno rasprostiranje i do 200 000km2 – što je veće od površine cijele Republike Hrvatske (op.a.) – te ogromna debljina sloja od više od stotinu metara. To je osnovni geološki preduvjet za izvođenje takvih operacija. Pritom, naravno, formacije moraju sadržavati ugljikovodike da bi sve to imalo smisla. Isto tako, njihov mineraloški sastav omogućuje lako slamanje jer su u osnovi krhke i krte. Za usporedbu, europski šejlovi su više plastični i ne slamaju se lako, zbog čega su projekti frakiranja koji su pokrenuti u Europi (Poljska, Mađarska, Ukrajina) uglavnom propali jer nisu ostvarili komercijalnu isplative proizvodnje plina

Dakle, jedno je metoda ležišne stimulacije koja se odnosi na poboljšanje pritoka u pribušotinskoj zoni, dok je drugo metoda masivnog frakturiranja - odnosno zahvat koji se odnosi na znatno veći volumen ležišta.

Što se tiče količina fluida, možda najjednostavniji tehnički kriterij za razlikovanje te dvije metodologije postavljen je upravo u preporukama Europske komisije 2014/70/EU od 22. siječnja 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika koja nastaje postupkom hidrauličkog lomljenja pomoću velikog volumena fluida. Ti kriteriji su dakle 1.000 m3 ili više po fazi lomljenja ili 10.000 m3 ili više tijekom cijelog postupka lomljenja.

Fluidi koji se koriste pri hidrauličkom frakturiranju, a koji se sastoje od 98 do 99% vode, završetkom izvođenja operacije vraćaju se na površinu povratnim tokom tlaka iz kanala bušotine. Ti fluidi prikupljaju se na površini u spremnike. Fluid se u spremnicima transportira na obradu kako bi se iz njega izdvojila voda od krutih čestica. Ta se voda može upotrijebiti pri drugim operacijama ili adekvatno zbrinuti na pogodnim odlagalištima. Često, kompanije koje izrađuju bušotinske fluide, te iste fluide recikliraju i ponovno ih upotrebljavaju budući da se nisu izgubila osnovna svojstva fluida.

Budući da su investitori svjesni kako prije odlaganja upotrjebljenu vodu za hidrauličko frakturiranje moraju dovesti gotovo do kvalitete pitke vode, što uvelike povećava ukupne troškove, jasno je da se količina vode potrebne za izvođenje ovih operacija racionalno procjenjuje.


Kontakt
Željka Rukavina