Geološki pregled mora

Jadranski bazen je gotovo u cijelosti okružen gorskim lancima i tek jednom aluvijalnom ravnicom na sjeveru. Apenini se nalaze na zapadu i jugozapadu, Alpe na sjeveru i sjeverozapadu, a Dinaridi se protežu sjeveroistokom. Ti planinki masivi odraz su kompresije i lomova po rubovima mikroploče Adrija uslijed sraza s Europom te sudara Apeninske ploče i Adrije. Upravo ti morfološki oblici daju karakteristična obilježja sedimentnih ispuna Jadranskog bazena. Njihov razmještaj i geološke posebnosti rubnog kopna te geološka obilježja podmorja ključni su elementi za ovo područje.

Do kraja mezozoika, karbonatne platforme perijadranskog područja bivale su „gurane“ prema sjeveru i pripojene južnom rubu Europe, a kao posljedica njihovog sudara s Europom došlo je do kompresije i navlačnog rasjedanja te izdizanja Apenina i Alpa te Dinarida. Posljedica regionalnog izdizanja je ujedno i kraj mezozojske Jadranske karbonatne platforme. Taloženje koje se nastavlja u paleogenu, pod snažnim je utjecajem tektonike, a Jadransko more počinje poprimati današnje oblike.

Regionalni geološki pregled

Područje Jadranskog mora, kao dio Apulijske (Afričke) ploče, ima značajnu ulogu u razvoju tektonike ploča u području Mediterana od paleozojske orogene faze sve do današnjeg vremena.

  • Kratonizacija Apulijske ploče (Jadran i Dinaridi) započela je u gornjem karbonu u vrijeme hercinske orogene faze. Post-hercinski period doveo je do zaravnjivanja područja koje je bilo praćeno uglavnom klastičnom sedimentacijom u razdobljima perma i donjeg trijasa.
  • U vrijeme ladinika dolazi do dezintegracije ploča (riftovanje) koje je bilo praćeno u vrijeme gornjeg trijasa i donje jure (200 Ma) intruzijama magmatskih stijena uzduž dubokih rasjeda temeljnog gorja. Magmatske stijene, kao posljedica riftovanja, utvrđene su na otocima Jabuka, Brusnik, Vis i Plagruža te su utvrđene na bušotinama Vlasta-1, Susak more-1 i dr. bušotinama.
  • Karnička post-riftna faza karakterizirana je taloženjem sedimenata u riftnim depresijama različitih geometrija. Taloženi su grubo do sitnozrnati klastiti, soli, dolomiti s pojavama bitumena.
  • U noriku, retu i donjoj juri uspostavljena je karbonatna sedimentacija u cijelom području, koja ukazuje na početak stvaranja mezozojske karbonatne platforme. Karbonatna sedimentacija varira prema intenzitetu regionalnog slijeganja (subsidencije). Maksimalna sedimentacija karbonatno-evaporitnog kompleksa nalazi se u području srednjeg Jadrana ispred navlačne zone. Taloženi su dolomiti (Haupt dolomiti) i evaporiti (ekvivalent Burano facijesa). Debljina tih naslaga može iznositi i do nekoliko tisuća metara.
  • U razdoblju od donje jure (toarcija) do gornje jure (kimeriđa) istočna jadranska padina dijeli intraplatfomski Marche Abruzzi bazen i plitku sjeveroistočnu Jadransku karbonatnu platformu.
  • Na kraju jure i početku donje krede slijeganje (subsidencija) ostvaruje svoj maksimum i sedimentacija karbonatno-anhidritnog (sabkha) tipa odvija se istovremeno sa slijeganjem duž istočnog ruba Jadranske karbonatne platforme.
  • Kraj krede obilježen je uzdizanjem i erozijom kao posljedicom laramijske orogene faze.
  • U paleocenu i donjem eocenu, počevši od sjeveroistočnog dijela Jadranske karbonatne platforme, talože se liburnijski sedimenti (limnički i paralički sedimenti) preko naborane i erodirane platforme. Nakon toga, postupno se talože uglavnom marinski foraminiferski vapnenci paleogena koji prevladavaju nad slatkovodnom sedimentacijom.
  • Za vrijeme pirinejske orogene faze na kraju eocena i u oligocenu, konvergencija Jadrana i Dinarida obilježena je sedimentacijom fliša. Duboke fliške naslage  djelomično prekrivaju područja trijaskih riftova. Navlačenje se pojavljuje kao posljedica diferencijalni pokreta karbonatnih stijena po andhidritnoj podlozi (dekolemanu).
  • Neotektonska obilježja područja u uskoj su vezi sa starim rasjedima i strukturnim formama koje su se razvijale za vrijeme riftovanja i za vrijeme kompresijske faze. U neotektonskoj fazi, stari rasjedi su se reaktivirali te duž njih dolazi do pokreta solnih formacija, formirajući dijapire i solne zidove. Najintenzivniji halokinetski dijapiriziram dogodio se uzduž regionalne dislokacije Kornati-Jabuka-Vis solnog kompleksa.
  • Današnje strukturne karakteristike uglavnom su posljedica neotektonske faze. Glavna devijacija (odstupanje) od dinarskog smjera (sjeverozapad – jugoistok) je trend otoka Brač, Hvar i Korčula koja je posljedica neotektonskog rasjeda Una – Hercegovina.

Stratigrafske i strukturne jedinice jadrana

1. Siliciklastiti i evaporiti razdoblja donjeg trijasa do gornjeg trijasa (karnik)

Siliciklastične i evaporitne naslage donjotrijaskog do gornjotrijaskog (karnik) razdoblja utvrđene su samo na nekoliko bušotina i sastoje se uglavnom od klastita, evaporita, vulkanita i karbonatnih stijena.

1. Karbonati i evaporiti u razdoblju od gornjeg trijasa do srednjeg eocena

U cijelom području, od gornjeg trijasa (norika) do srednjeg eocena prevladava karbonatna platforma s kontinuiranom plikomorskom sedimentacijom. Sedimenti su uniformni s kratkim epizodama taloženja evaporita, oligosteginskih vapnenaca te pelagičnih sedimenata.

1. Klastične i karbonatne flišne sekvence razdoblja od eocena do gornjeg miocena

Završno raspadanje (dezintegracija) karbonatne platforme započela je u gornjem eocenu i to postupnim tonjenjem i dezintegracijom karbonatne platforme na koju se talože flišni sedimenti.

1. Klastične stijene pliocenskog i kvartarnog razdoblja

Nakon jake kompresijske tektonske faze na kraju miocene, nastupa transgresija koja je obuhvatila cijelo područje formirajući jedinstveni bazen u pliocenu i kvartaru u kojem su se taložile klastične sedimentne stijene.

Razmatrajući stratigrafski i tektonski razvoj, cijelo područje Jadrana može se podijeliti na nekoliko geoloških jedinica uvažavajući sve stratigrafske, paleogeografske i tektonske podatke dobivene istražnim bušenjem.

Područje je podijeljeno na sljedeće strukturne jedinice:

  • Padina Istarskog platoa
  • Istarski plato
  • Dugi otok ravnica
  • Dugi otok depresija
  • Kompresivni blok i navlake
  • Srednje jadransko uzdignuće
  • Mezozosjko-tercijano karbonatno uzdignuće
  • Palagruža uzdignuće
  • Srednje jadranska depresija
  • Južno jadranski bazen

Istarski plato

Istarski plato dio je velike istarske antiklinale s jezgrom u području Rovinja gdje je bušotina Rovinj-1 nabušila donjotrijaske klastične sedimente. Plato pripada zapadnom dijelu velike Jadranske mezozojske karbonatne platforme. Plato postupno tone prema zapadu i njegov zapadni rub djelomice rasjednut je normalnim rasjedima s nagibom prema zapadu. Istočni rub Istarskog platoa rasjednut je značajnim reversnim rasjedom smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok, koji je uzrokovao regionalno uzdignuće istočne strane platoa (Učka – Cres). Zabilježeni su sedimenti donjeg trijasa, jure, krede, paleogena, neogena I kvartara. Reprezentativne bušotine locirane na istarskom platou su Rovinj-1, Pula-1 i Susak more-1.

Dugootočka depresija

Dugootočka depresija smještena je u području srednjeg Jadrana između Kompresivnog bloka i navlačne zone, Srednje jadranskog uzvišenja i Dugootočke ravnice. Prostire se ispred čeonog dijela navlačne zone gdje krovina karbonata dosiže do dubine od 5500 m. Prema jugozapadu karbonatni sedimenti postupno oplićavaju, a klastični sedimenti paleogena i neogena postaju tanji. Za ovu zonu karakteristična je pojava nastajanja karbonatnih rifova. Depresija je formirana za vrijeme paleogena i neogena kada dolazi do progresivnog slijeganja (subsidencije) gornjo mezozozjskog karbonatno-evaporitnog kompleksa. Kao posljedica kontinuirane subisidencije debljina fliških sedimenata može doseći debljine od 3000 m. Duboke istražne bušotine koje su nabušile donjo i gornjokredne sedimente, klastično-karbonatne sedimente gornjeg eocena, oligocena i miocena te pliocensko kvartarne klastične sedimente u ovom području su: Jadran-13, Klara-1, Jadran-252/1, Jadran-252/2, Kristina-1, Kornati more-2 i Kruna-1.

Dugootočka ravnica

Dugootočka ravnica obuhvaća područje između Istarskog platoa, Kompresivnog bloka i navlaka te Dugootočke depresije. Reprezentativne bušotine koje su smještene u ovoj zonu su: Kornati more-4 i Jadran-3. Probušile su naslage mezozojsko kenozojskih sedimenata te imaju iste stratigrafske i litofacijalne karakteristike kao i naslage u Kompresivnom bloku i navlakama
Starije naslage donje krede predstavljene su dijagenetskim dolomitima. Od alba do donjeg santnona/kampana sedimentacija se odvija u lagunama i restriktivnim plitkomorskim okolišima taloženja. Anoksični uvjeti karakteristični su za gornji alb (bušotina Kornati more-4). Na području bušotine Jadran-3, zabilježene su naslage oligosteginskih vapnenaca santona/kampana sedimentirane u intraplatformskom grabenu. Na kraju mastrihta dolazi do emerzije i stvara se regionalna diskordancija. Nova transgresija počinje u donjem eocenu u kojem se talože plitkomorski vapnenci. U srednjem eocenu nastavlja se produbljivanje platforme u kojem se talože platformski vapnenci karakteristični za otvorenu platformu. U razdoblju gornjeg eocena, oligocena i miocena nastavlja se produbljivanje platforme u kojem je taloženje platformskih karbonata zamijenjeno sedimentacijom flišnih naslaga. Debljina flišnih naslaga povećava se prema Kompresivnom bloku i prema Dugootočkoj depresiji. Regionalna emerzija krajem miocena rezultirala je nepravilnim paleoreljefom. Kao posljedica takvog paleoreljefa, debljine naliježući pliocenskih sedimenata variraju od 0 do 300 m.

Kompresivni blokovi i navlake

Ova jedinica proteže se duž cijelog Jadrana od sjeverozapada prema jugoistoku i geografski ona predstavlja nastavak vanjskih Dinarida koji se protežu u Jadran. Karakterizirana je izraženom kompresivnom tektonikom. Čeoni navlačni lanac sastoji se od sekvenci antiformi i sinformi koje su presijecane reversnim rasjedima (navlakama) s nagibom prema sjeveroistoku, a smjera pružanja sjeverozapad jugoistok. Kompresivni stres je glavni mehanizam koji je uzrokovao vertikalne i horizontalne skokove (pomake). Intenzitet boranja je puno slabiji u području jugozapadno od Kornatskih otoka te su i rasjedne plohe znatno položenije. Prema jugoistoku strukturni oblici su znatno izraženiji. Karakteriziraju je brojne navlake ili čak grupe paralelnih navlaka. Smjer rasjeda i struktura, u liniji Split-Brač-Vis mijenja se iz smjera sjeverozapad - jugoistok u smjer u istok – zapad. Otoci su uzdignute strukture uzrokovane reversnim rasjedima suprotnih vergencija.
Korelacija mezozojskih i kenozojskih stratigrafskih članova pokazuje različitost u litofacijesima između sjeverozapadnog i jugoistočnog područja. Glavne stratigrafske karakteristike sjeverozapadnog dijela su velika debljine krednih karbonata. Reprezentativne bušotine u tom dijelu su: Kate-1, Ravni Kotari-3 i Dugi Otok-1. Jugoistočni dio ove jedinice karakteriziran je kompletnim razvojem mezozojskih karbonata i paleogenskih i neogenskih naslaga. Karakteristične bušotine su Vlasta-1 i Lastovo-1.

Srednje jadransko uzvišenje

Srednje jadransko uzvišenje istraženo je bušotinama: Jadran-1, Jadran-2, Jadran-10, Ksenija-1, Koraljka-1, Kornati more-1 i Vis-1. Probušene sedimentne sekvence pripadaju razdoblju od ladinika do pilokvartara.
Litologija ladiničkih i karničkih naslaga u bazi karbonatne platforme vrlo je kompleksna i karakterizirana je vrlo nestabilnim okolišem taloženja, kao rezultatom vrlo jake sinsedimentacijske tektonske aktivnosti (riftovanje) praćene vulkanizmom. Proslojeni karbonati, klastiti, evaporitske naslage i piroklastiti hipersalinskih anoksičkih laguna glavne su naslage ovog litofacijesa (bušotine Kornati more-1 i Vis-1). Za vrijeme kompresivnog režima ove stijene često formiraju dijapirske oblike. Do kraja donje jure, zapadni rub Jadranske karbonatne platforme bio je zahvaćen riftovanjem koje je povezano s otvaranjem Južno-jadranskog bazena. Bazenska sedimentacija započela je s taloženjem gornjojurskih pelagičnih čertnih karbonata koja se nastavila s taloženjem krednih pelagičnih vapnenaca sa čertom. Tijekom cenomana i turona talože se pelagični mikriti s planktonskim foraminiferama. Krajem krede dolazi do regresivne faze karakterizirane razvojem peririfnih karbonata. Tektonsko uzdizanje trajalo je u paleogenu i neogenu te kao posljedica nastaje stratigrafska praznina. U vrijeme gornjeg miocena cijelo područje je izdignuto iznad morske razine. Pliocenski i kvartarni sediment kontinuiranu naliježu na miocenski paleoreljef.

Srednje jadranska depresije i palagruža uzvišenje

Strukturno-tektonska jedinica smještena je između Srednje jadranskog uzvišenja, Kompresivnog bloka i navlaka te Palagruža uzvišenja. Reprezentativne bušotine su: Jana-1, Jelena-1, Palagruža-1, Patricija-1 i Perina-1.
Najstariji izbušeni sedimenti su ranodijagenetski dolomiti sabkha tipa i anhidriti karničke starosti. U noriku i retu prevladavaju kasnodijagenetski supratajdalni dolomiti. U donjoj juri talože se peritajdalni dolomiti i vapnenci karakteristični za restriktivni okoliš sedimentacije. Otvaranje Južno jadransko-jonskog bazena i slijeganje ruba karbonatne platforme započelo je krajem donje jure. Na samoj platformi nastavlja se kontinuirana sedimentacija kroz cijeli mezozoik. Tijekom laramijske orogene faze, dolazi do uzdizanja i erozije te ne postoji uniformnost u nabušenim stratigrafskim članovima u bušotinama ovog područja. Regionalna diskordancija krajem krede obilježena je duboko karstificiranim vapnencima, brečama obrušavanja te kavernama ispunjenim mlađim sedimentima.

Mezozojsko-tercijano karbonatno uzdignuće

Ova jedinica smještena je južno od Kompresivnog bloka i navlaka. Četiri bušotine lociranje su u tom dijelu: Maja-1, Melita-1, Mirjana-1 i Dubravka more-1. Samo bušotina Maja-1 locirana je sjeverozapadnom dijelu dok su ostale smještene u jugoistočnom.
Najstarije naslage ove jedinice pripadaju obalnim klastitima donjeg trijasa (bušotina Maja-1). Naliježuće sekvence su gornjotrijaski dolomiti te jurski i donjokredni plitkormorski dolomiti i vapnenci. U području zabilježen je dug period emerzije, od donje krede sve do donjeg miocena. U jugoistočnom dijelu, bušotine Melita-1 i Dubravka more-1 nabušile su gornjo kredne naslage. Za vrijeme oligocena nastupa taloženje fliških klastita karakterističnih za otvoreni šelf i padinu. U miocenu nastupa regresivna faza koja završava u mesinu za koju je karakteristično taloženje proslojenih karbonata, klastitia i gipsa. Nova transgresija nastupa u pliocenu te kao i u ostalim tektonskim jedinicama pilokvartarni sedimenti predstavljeni su slabo litificiranim pješčenjacima šelfa i glinovitim sedimentima.

Južno jadranski bazen

Južno jadranski bazen smješten je jugozapadno od mezozojsko-tercijarnog karbonatnog uzdignuća. Geološke značajke su pretpostavljane na osnovu podataka s talijanskih bušotina Aquila-1, Grifone-1, Rovesti-1 te crnogorske bušotine Južni Jadran-1. Prilično spekulativno se pretpostavljaju naslage klastično-karbonatne i vulkansko-evaporitne serije iz razdoblja ladinika i karnika. Bazen je formiran za vrijeme donje jure kada je dolazi do ekstenzivnih tektonskih pokreta što je dokazano razvojem dubokomorskih sedimenata. Nakon krede i u razdoblju miocena dolazi do kompresivne tektonske aktivnosti te kao njihova posljedica dolazi do uzdignuća rubova bazena te velikih razlika u razvoju facijesa. U vrijeme paleogena i miocena dolazi do taloženja flišnih naslaga, a za vrijeme mesina vrlo je izražena lagunalna sedimentacija u kojoj su taložene evaporitske sekvence.

Naftni sistemi

Obzirom na geološke i geokemijske podatke, u području hrvatskog Jadranskog podmorja vjerojatno su razvijena tri naftna sustava.

  • Prvi naftni sustav (pliocensko-miocenski biogeni plinski sustav) utvrđen je u sjevernom dijelu Jadranskog podmorja. Ovom području pripadaju značajna polja Ivana, Ika, Marica, Izabela. Najstariji sedimenti su jurski i kredni karstificirani platformski karbonati na koje diskordantno naliježu pliocenski i kvartarni klastični sedimenti. Proizvodni horizonti smješteni su na dubininama od 600 do 1400 m. Ležišta se nalaze u strukturnim i stratigrafskim zamkama, a najčešći rezervoari su nekonsolidirani pijesci, siltiti turbiditnog tipa. Ovi sedimetni proslojeni su s glinama i šejlovima koji su ujedno i matične stijene kerogena tipa III koje uz vrlo nizak geotermalni gradijent generiraju biogeni plin. Plinsko polje Ika jedino je polje čije ležište plina se nalazi u karstificiranim krednim karbonatima.
  • Drugi naftni sustav (kredni naftni sustav) pretpostavljen je u srednjem i južnom dijelu jadranskog podmorja. Matične stijene vrlo dobrog naftnog potencijala evidentirane su bušotinskim uzorcima gornje jure i donje krede i to u evaporitnoj seriji u kojoj su se sedimentirali laminirani vapnenci taloženi u anoksičnim hipersalinskim lagunama te u uzorcima gornjo krednih pelagičnih karbonata koji su proslojeni stromatolinim dolomitima i anhidritima sabkha tipa. Pretpostavljeni rezervoari su karbonatne uzdignute tvorevine, karbonatna padina i karbonatni pregibi te raspucani bazenski karbonati.
  • Treći naftni sustav (srednje trijaski nafni sustav) pretpostavljen je u srednjem i južnom jadranskom podmorju. Matične stijene, kerogena tip II i III taložene u intrabazenskim područjim od ladinika do karnika i predstavljene su šejlovima, vapnencima i stromatolitima (hipersalinskim anoksičnim lagunama – sabkha). Pretpostavljeni rezervoari su karbonatne uzdignute tvorevine, karbonatna padina i karbonatni pregibi te raspucani bazenski karbonati.

Matične stijene

  • Ladinički i karnički šejlovi, vapnenci i stromatoliti (hipersalinske anoksične lagune-sabkha), kerogen tipa II-III (kopnenog porijekla), mjestimice slabog od umjerenog generativnog potencijala, rano do srednjeg stupnja termalne zrelosti.
  • Albsko donjocenomaski laminirani miliolidno-ostrakodni vapnenci i stromatoliti (restriktivnih anoksičnih laguna), kerogena tipa II (kerogen s dosta sumpora), umjerenog do dobro generativnog naftnog potencijala, ranog stupnja katageneze.
  • Gornjo kredni laminirani oligosteginski vapnenci (intra platformski bazeni) i laminirani vapnenci sa stromatolitima (restriktivni plimne ravnice), kerogena tipa I – II (marinskog porijekla), dobrog do vrlo dobrog generativnog potencijala, nezrelog do marginalno zrelog stupnja.
  • Pliocenski i pleistocenski šejlovi, matična stijena koja generira biogenetski plin, kerogen tipa III (kopnenog porijekla), dobrog generativnog potencijala, zrelog stupnja.

Rezervoarske stijene

  • Srednje trijaski klastiti, breče, pješčenjaci, siltiti i prioklastiti (Vls-1 bušotina)
  • Gornjo trijaski i donjo kredni kasnodijagenetski dolomiti s intrakristalinskim porozitetom
  • Kredni i eocenski vapnenci s fenestralnim, inter i intra skeletalnim porozitetom
  • Kredni i eocenski vapnenci sa šupljinama (vuggy) i karstificirani vapnenci 
  • Oligocenski i miocenski kalkareniti
  • Plio-pleistocenski pijesci i pješčenjaci

Pokrovne stijene

  • Trijaski šejlovi, lapori i evaporiti (anhidrit, halit i gips)
  • Gornjo jurski i donjo kredni evaporiti (anhidrit i gips)
  • Kredni i eocenski glinoviti vapnenci
  • Paleogenski i neogenski fliš
  • Pliocenski i pleistocenski šejlovi

Geološki ciljevi

  • Karstificirana krovina karbonata (struktruno-stratigrafske zamke)
  • Rub karbonatne platforme (karbonatni rifovi)
  • Kredne karbonatne breće (tektonski aktivne zone)
  • Zamke na rubu karbonatne platforme (padina)

Kenozojski ciljevi

  • Plinske akumulacije u pješčenjacima fliških sekvenci
  • Klastične naslage miocenskog ruba bazena
  • Pliokvartarni sediment distalnih delti – stratigrafske zamke

Kontakt
Željka Rukavina